Oboljenja prostate i metode lečenja
Benigna hiperplazija prostate (BHP) je stanje u kojem prostata raste više nego što je normalno, ali rast nije uzrokovan kancerom.
Benigna hiperplazija prostate se takođe naziva i benigna hipertrofija prostate ili benigna opstrukcija prostate.
Uvećana prostata može izazvati probleme sa pražnjenjem mokraćne bešike. Kako prostata raste, ona steže uretru. Mišići mokraćne bešike moraju jače da rade da bi pokrenuli urin kroz suženu uretru, što bi moglo pogoršati vaše urinarne simptome. Na kraju, mišići bešike mogu da oslabe i da ne budu u stanju da potpuno isprazne bešiku, ostavljajući malo urina u bešici. Ovo stanje se naziva zadržavanje urina (urinarna retencija).
Benigna hiperplazija prostate je najčešći problem sa prostatom kod muškaraca starijih od 50 godina.
Glavni faktor pri donošenju odluke o lečenju je, na prvom mestu, subjektivna ocena tegoba pacijenta, koja se najbolje procenjuje korišćenjem Međunarodnog upitnika za procenu simptoma prostate (IPSS) i skora kvaliteta života (QoL). Kod pacijenata sa blagim tegobama, prirodni tok BHP se u početku može pratiti pažljivim praćenjem (watchful waiting) napredovanja bolesti. Pacijentima se takođe može se savetovati promena načina života i ishrane.
Sledeći predlozi, ukoliko se primene, mogu imati pozitivan uticaj na simptome povezane sa BHP i potencijalno mogu usporiti napredovanje bolesti:
- Izbegavanje unosa kofeina ili alkohola
- Prilagođavanje vremena unosa tečnosti dnevnoj rutini
- Stalno praćenje simptoma
- Korišćenje vežbi za opuštanje i tehnika za odvlačenje pažnje
- Prilagođavanje doziranja drugih lekova (naročito diuretika)
Terapiju lekovima treba uzeti u obzir ako simptomi pacijenta to budu zahtevali ili ako početno pažljivo praćenje (watchful waiting) napredovanja bolesti nije dovelo do zadovoljavajućeg poboljšanja simptoma. Izbor terapije lekovima zavisi od simptoma. Lečenje benigne hiperplazije prostate obuhvata:
- Pažljivo praćenje (watchful waiting);
- Farmakološko lečenje;
- Hirurško lečenje.
Lekar će razmisliti o težini vaših simptoma i koliko oni utiču na vaš kvalitet života pre nego što sa vama prodiskutuje o terapijskim mogućnostima.
Rak prostate je, pored raka kože, najčešća vrsta raka kod muškaraca u SAD. Takođe predstavlja drugi vodeći uzrok smrti od karcinoma (posle raka pluća).
Većina karcinoma prostate se otkrije kod muškaraca starijih od 65 godina. Muškarci kojima je neko u porodici oboleo od raka prostate imaju veći rizik od razvoja ove bolesti.
Uočeno je da ukoliko se rano otkrije, većina karcinoma prostate može da se leči i izleči.
Dobro utvrđeni faktori rizika za nastanak karcinoma prostate (CaP) su starenje, etnička pripadnost (crna rasa), određene genetske mutacije, faktori rasta slični insulinu (IGF) i porodična anamneza ovog maligniteta. Način života, uključujući i način ishrane, konzumiranje duvana i alkohola, gojaznost i fizička neaktivnost, kao i faktori životne sredine, kao što su izloženost hemikalijama ili jonizujućem zračenju, takođe mogu povećati rizik od uznapredovalog karcinoma prostate (CaP).
Rak prostate može da ne ispolji nikakve simptome u svojoj ranoj fazi.
Budući da je rak prostate jedan od životno ugrožavajućih i najčešćih poremećaja, pravilno lečenje i druge strategije za kontrolu bolesti predstavljaju posebne ciljeve za mnoge biomedicinske istraživače. Strategija integrativne terapije, koja kombinuje lokalnu i sistemsku terapiju, može biti korisna u lečenju karcinoma prostate.
Međutim, izbor strategije lečenja zavisi od mnogih faktora, kao što su preferencije pacijenata i aspekti kvaliteta života. Očekuje se da će u bliskoj budućnosti pristupi lečenju kao što su hirurgija, radioterapija, hormonska i hemioterapija biti mnogo razvijeniji sa minimalnim neželjenim efektima. Što je najvažnije, pravilna ishrana može umanjiti rizik od pojave raka prostate.